Britney Spears, muški marksisti i mizoginija

It's Britney bitch!



Tekst: Mia Vodopija Lektura: Ana Ninković Ilustracija: Negoslava Vuković

Feminizam, društveni pokret koji se zalaže za unaprjeđenje položaja ženâ uklanjanjem spolne dominacije, ima dodirne točke s drugim pokretima i ideologijama. Jedan od njih je i marksizam, koji kritizira političku ekonomiju i daje analizu kapitalističkog društva. Iako feminizam i marksizam mogu koegzistirati jedno s drugim te iako se mnoge feministkinje deklariraju i kao marksistkinje, rijetko primjećujemo isti entuzijazam kod muških marksista. Oni se rjeđe deklariraju kao feministi, ako se uopće i deklariraju. Nema u tome ništa inherentno loše, bolje je kada se muškarci ne miješaju gdje im nije mjesto, ali sam spomen pitanja žena ili ženske borbe, kod mnogih vrlih marksista izaziva blagu polugrimasu.


U aktivističkim krugovima upoznat ćete mnogo marksista. Svi do jednog načitani, obrazovani muškarci koji se razbacuju citatima i latinskim/starogrčkim jezikom kao da njihov intelektualni elitizam ne postoji. S osmijehom na licu rado će pohrliti objasniti što je Marx zapravo mislio i govorio te dati svoje cijenjeno mišljenje (oni su, naime, dobro shvatili što je pisac htio reći). Kimat će u znaku odobravanja kada im spomenete vlastite aktivističke tendencije, te iako možda ne znaju sve o domeni vašeg aktivističkog zanimanja, vjerujte da će se pretvarati kao da su na njoj doktorirali.


Bolna tema im je, naravno, kapitalizam. Kapitalizam, kapitalističko društvo, vladajući, bogati, ‘one percent’, kapitalisti itd. smrtni su neprijatelji marksista i marksizma. To sve generalno ima smisla, slažemo se s time da trebamo čitati knjige te steći znanje i vokabular kako bismo nazvali stvari pravim imenom: trebamo znati neprijatelja protiv kojeg se borimo. Muške marksiste ćete također čuti kako često spominju radnike i njihova prava, u čemu se također slažemo. No, slaganje s njima tu i prestaje.


Marksisti (ili oni koji se tako deklariraju) su gotovo isključivo zainteresirani za druge muškarce. Nikada nećete čuti marksiste da spominju mizoginiju, internaliziranu mizoginiju ili homofobiju. Nećete ih čuti da spominju obiteljsko i partnersko nasilje. Dapače, nećete ih čuti da dijele nasilje na fizičko, psihičko, seksualno, financijsko...

Ono o čemu će oni razglabati do besvijesti su „radnici i radnička prava”, što, da se razumijemo, jest važno, ali praviti se da ti radnici nikad neće dići ruku na vlastitu ženu i djecu je ridikulozno. Radnici i njihova prava, radnici i njihova prava... ali kada mi spomenemo prava žena, prava djece ili nekog trećeg, entuzijastični izrazi lica marksista obično splasnu. Nisu oni protiv žena, uvjeravaju nas, oni su za to da se svi zajedno borimo protiv kapitalista.


Šah mat pitanje koje zatvara rasprave s njima jest: „Što je sa ženama koje vaši radnici prebiju/psihički maltretiraju kada dođu doma?” O tome ne pričaju jer o tome ne razmišljaju. Njihovom aktivizmu nema kraja, sve dok ne spomenete mizoginiju i nasilje nad ženama. Ne samo da zašute ili promijene temu, nego bahato postavljaju kontrapitanje: „Što je s onim ženama milijunašicama koje su također kapitalistkinje?” Najdraža tema dugo vremena bila im je Hillary Clinton, protiv nje su ponekad govorili otrovnije stvari nego protiv Donalda Trumpa.


Da, jasno da postoje kapitalistkinje i milijunašice, ali one kao žene svejedno imaju potpuno drugačiji tretman od njihovih muških parnjaka.


Muški marksisti su pod uvjerenjem da je bogatim ženama odlično, da im ništa ne nedostaje i da nemaju razloga žaliti se... samo zato što su bogate. Također su uvjereni da su bogate žene inherentno loše jer su kApITaLiSTi. Upravo zato ne iznenađuje šutnja velebnih marksista (koji su često svakom loncu poklopac) diljem svijeta kada je Britney Spears hrabro dala javni iskaz u kojem govori o psihičkoj torturi koju je proživljavala skoro 15 godina.


The Legendary Ms. Britney Spears odavno je stekla status „pop princeze”, koji i dan danas uživa. Prodala je preko 100 milijuna albuma i 100 milijuna singlova. U 2012. godini našla se na prvom mjestu Forbesove liste najbogatijih slavnih osoba na svijetu. Vlasnica je najprodavanijeg parfema poznate osobe pod imenom Fantasy.

Jedna je od najnagrađivanijih izvođačica u povijesti pop glazbe. Autorica je 8 albuma i 4 singla koji su dostigli prvo mjesto Billboardove top ljestvice. U Guinnessovoj knjizi rekorda je zabilježena kao glazbenica s najviše singlova koji su se našli u TOP 10 Billboardove ljestvice. Zabilježena je kao najtraženija osoba od postojanja interneta. Dobitnica je nekoliko nagrada za životno djelo, kao što je MTV Vanguard Award.


Činjenica da Britney nije bolesna kao što su nas uvjeravali, činjenica da joj je stavljena spirala protiv njezine volje, da ju je otac s njezinim timom tjerao da vježba i izvodi show dok je imala visoku temperaturu (39°C!), činjenica da joj obitelj krade novac godinama, da su joj kršena ljudska prava iz dana u dan... sve to su dokazi da je ženama uvijek loše, neovisno o njihovom financijskom statusu.


Ona ne smije samostalno raspolagati svojim novcem, voziti auto, glasati, roditi dijete, angažirati odvjetnika, razgovarati s novinarima, javno govoriti o svojoj situaciji, a uvide o njezinom zdravstvenom stanju također ima samo njezin otac. Ako postoji jedna stvar koju nam njezina priča dodatno dokazuje, to je da su žene uvijek u gorem položaju od muškaraca, bile one siromašne ili bogate.


Nitko nije smatrao da Kanye West, Charlie Sheen, Chris Brown ili Justin Bieber trebaju reći ‘zbogom’ vlastitoj autonomiji, unatoč njihovim konstantnim javnim ispadima i meltdown-ovima. Kada ste zadnji put čuli za slučaj poznatog bogatog muškaraca da je završio u istoj situaciji kao Britney?


Upravo zato se mnoge žene distanciraju od muških marksista – smatraju da ne postoji neka prava razlika između njih i ostalih muškaraca, id est, muški marksisti nisu ni po čemu posebni. Ako se prave da mizoginija i internalizirana mizoginija ne postoje, ako umanjuju žensku bol, ako marksisti ušutkavaju žene kada im žene pokušavaju objasniti zašto su u krivu, ako se ne obaziru na sve savjete koje im dajemo, teško je vidjeti da su oni po nečemu bolji od muškaraca koji se ne deklariraju kao marksisti ili aktivisti.


Jedina razlika između njih i ostalih muškaraca jest ta što muški marksisti ponekad odlaze na prosvjede, a drugi muškarci ne – i to isključivo na prosvjede koji se tiču „radnika i radničkih prava”. Rijetko kada ćete ih vidjeti na nekim prosvjedima koji se direktno tiču žena ili feminizma. Ako ih pak zateknete na nekom feminističkom događanju, vjerojatno su tamo zato da zadive neku djevojku koja im se sviđa, a ne zato što uistinu razumiju ili zato što uistinu žele pomoći.


x x x


Na obiteljskom ručku pričali smo o marksistima, Britney Spears i Hillary Clinton, na što je majka rekla kako su muški marksisti uglavnom ljuti na to što su neke žene bogatije od njih i s time se nikako ne mogu pomiriti: „Sve je to već viđeno, čim nađu bolji posao s boljim uvjetima, Marx polako ali sigurno pada u zaborav. A to što sve imaju za reći o bogatim ženama, kojima je zapravo kada pogledaš, samo u određenom aspektu malo bolje nego nama prosječnima, mah... pa po tome vidiš koliko su svi ti muškarci zapravo progresivni”.


Mizoginija je podla jer je golim okom nevidljiva – ne možeš ju opipati jer ju ne vidiš, ali te polako i bolno ubija. Čak i oni koji nam govore da razumiju kako nam je, zapravo nas ne razumiju. Za one marksiste koje uistinu zanima feminizam, dobar početak bi bio odučavanje negativnih obrazaca ponašanja i mijenjanje načina razmišljanja i odnošenja prema ženama – nemojte misliti da nas znate, nemojte nas prekidati, nemojte nas sažalijevati, nemojte nam dovršavati rečenice, te nemojte misliti da ćete nam baš vi reći ono što je najbolje za nas. Slušanjem, čitanjem i educiranjem najbolje ćete doći do prijeko potrebnog znanja o ženama, feminizmu, ali i o tome kako postati bolji muškarac.




0 comments